Najdraže mi je kad se Šimi svide “umjetničke” slikovnice, a “Mali Mudri Vuk” je upravo takva! Baš se vidi da dolazi sa sjevera Europe! 😀

Zanimljivo mi je što je ovu slikovnicu stvorio bračni par; upoznali su se dok su studirali nizozemsku književnost u Amsterdamu.

S obzirom na to da su i sami roditelji, pretpostavljam da su stvaranjem naslova za najmlađe spojili ljubav prema umjetnosti i djeci. 🙂

Vuk koji je sve znao

Jedan mali vuk prava je marljiva sveznalica – neumorno čita i uči o svijetu oko sebe, tako da “on zna sve”!

Posebno je ponosan na to što su ga prozvali Malim Mudrim Vukom.

Izgleda da ne želi izgubiti taj nadimak jer mu je nos stalno u knjizi.

I ne samo to; životinje iz susjedstva često mu dolaze na vrata s kojekakvim pitanjima u nadi da će im on pomoći u traženju odgovora, ali Mali Mudri Vuk ih redom odbija.

A zna li pomoći drugima?

Jednoga ga je dana “sila odozgor” izvukla iz kuće kako bi pomogao nekome; naime, dobio je poziv od bolesnoga kralja da ga izliječi.

Iako je na prvu kraljevom glasniku dao do znanja da nema vremena za to, ipak je dvaput promislio i uputio se prema dvorcu.

Znao je da ga čeka dug put, no nije ni slutio kakvi su sve izazovi pred njim.

Tajni plan

Za razliku od Malog Mudrog Vuka, životinje iz susjedstva znale su koliko je trnovit i opasan put do dvorca, pogotovo za nekoga tko je o svemu tome dosad samo čitao…

“Dalek je put do dvorca”, promrmlja medvjed. “Zar mu ne bismo trebali pomoći?”

Smišljaju li to životinje neki plan?

Tko bi gori, sad je doli…

Mali Mudri Vuk je prolazio nizinama i planinama, uzbrdo i nizbrdo…

Izgleda da i životinje iz susjedstva potajice prate Vuka.

“Kako sporo ide”, šapuće koza. “Zar mu ne bismo trebali pomoći?”

“Pa, mi smo sada jako zauzeti”, kažu zečevi.

Jesu li zečevi ljuti na Vuka što im nikad nije izišao usuret pa oni sad njemu ne žele pomoći…ili, pak, vjeruju u to da će on sam uspjeti, ali ipak žele biti u blizini u slučaju da mu zaista zatreba pomoć? 😉

Tko bi gori, sad je doli…

Vuku je ispočetka odlično išlo, no vremenske neprilike i umor počeli su uzimati svoj danak.

Bilo mu je hladno, bio je gladan, boljele su ga noge, a k tome je i zalutao.

Posumnjao je u sebe i u svoje sposobnosti.

“Nisam tako mudar kako svi govore. Mislim da bi netko drugi trebao izliječiti kralja.”

(Ovdje je Šime shvatio da Mali Mudri Vuk sad ima samo jednu čizmu pa smo se odmah morali vratiti nekoliko stranica unatrag da vidimo kad ju je i gdje izgubio. 🙂 )

Svjetlo na kraju tunela

I, kako to već često biva, kad je gotovo odustao i izgubio svaku nadu, “ugleda svjetlost u daljini”.

Ništa mu nije bilo jasno kad je, slijedeći svjetlost, duboko u šumi naišao na šator, oganj i lončić juhe.

Međutim, nije gubio vrijeme na razmišljanje, već se odmah najeo, ugrijao i slatko zaspao.

Nenadana podrška i ohrabrenje

Ujutro su ga probudili njegovi vjerni pratitelji, dobročinitelji iz susjedstva, kako ne bi zakasnio kod kralja.

Mali Mudri Vuk nije mogao doći sebi kad je shvatio da su svi oni išli za njim kako bi mu pomogli.

Pozvao ih je da pođu s njim do kralja, no životinje su se zahvalile.

“Odavde dalje možeš sam”, odgovori medvjed.

Teorija pretočena u praksu

I u velikom gradu Vuk se ubrzo izgubio, no sad je znao da “tko pita, ne skita”, tako da mu je ljubazni mačić pokazao put do dvorca.

Kad je stigao, gotovo je opet odustao – nakon što se nije najbolje snašao na putu, osjećao se nesposobnim izliječiti kralja.

Međutim, uspio je. Napravio je lijek od biljke koju samo on poznaje “jer to piše u knjizi koju je samo on pročitao”. Čisti dokaz koliko su knjige važne – čak i kraljeve spašavaju! 😀

Otvaranje očiju i srca 🙂

Nakon izvrsno obavljenog posla, kralj mu je ponudio posao u “državnoj službi”, koji bi rijetko tko mogao odbiti, no Mali Mudri Vuk se nije želio “uhljebiti”. 😀

Rekao je kralju da se treba vratiti svojim prijateljima, od kojih ima još puno toga naučiti.

I zaista, kad se vratio s puta, bio je drugi čovjek, mislim – vuk. 😀

Druženja s ostalim životinjama više mu nisu bila mrska. Dapače, od njih je učio ono što ne piše u knjigama.

Ipak, ni knjige nije zanemario! 😉

Ostao je svoj, ali se otvorio i novim iskustvima. Rekla bih da je postao bolja verzija sebe. 🙂 

Velika preporuka!

Slikovnica je ovo o važnosti “životne škole”, o pomaganju bez očekivanja i o pronalaženju vremena za posvećivanje prijateljima.

Sve se ilustracije prostiru preko dvije stranice, što je zaista posebno i prekrasno.

Još jedan detalj koji nas je oduševio svakako je karta puta koji je Mali Mudri Vuk prešao od svoje kuće do dvorca, prikazana na unutrašnjosti stražnjih korica.

Ovo malo remek-djelo (na što smo već i navikli kad je riječ o Planetopijinim izdanjima 🙂 )bit će izvrstan poklon za sve male pričoljupce – imate našu veliku preporuku! 🙂

Mali leksikon

Naslov: Mali Mudri Vuk

Tekst: Gijs van der Hammen

Ilustracije: Hanneke Siemensma

Prijevod: Gioia-Ana Ulrich Knežević

Nakladnik: Planetopija

Cijena: 89 kn

Preporučena dob: otprilike od 3 do 6 godina