Slušao me u nevjerici i gledao širom otvorenih očiju. Nije ništa izustio do samog kraja, a potom je uslijedila lavina pitanja.

Slično je bilo i dok sam sama čitala Djevojčicu po prvi put. S knedlom u grlu i suznih očiju. Kad je čitanje bilo gotovo, pitanja i sjećanja su mi samo navrla.

Djevojčica sa šibicama našega doba

“U blizini živi djevojčica” je jedna od najboljih slikovnica koje su mi u zadnje vrijeme došle u ruke (a takvih je mnogo).

Neodoljivo me podsjeća na Djevojčicu sa šibicama…jer izaziva slične osjećaje.

Duboka je, dirljiva, evocira uspomene i potisnute emocije, potiče na postavljanje pitanja o tome kakve smo zaista osobe…

Jesmo li puni predrasuda, osuđujemo li na temelju vanjštine, kako biramo svoje društvo, pomažemo li drugima samo da bismo se sami dobro osjećali (dok od sebe dajemo samo ono što nam je postalo nepotrebno)?

Jesmo li još uvijek ranjeni situacijama iz djetinjstva, osjećamo li se manje vrijednima, nastojimo li se prikazati onakvima kakvi nismo samo kako bismo se svidjeli “boljima” od sebe?

U blizini, u daljini…

Priču o djevojčici koja živi u blizini pripovijeda njena vršnjakinja iz razreda.

Djeca svašta primijete, ali i svašta čuju (od roditelja?)… 

“Nema plave kovrče. Nema lijepu odjeću. Nema ružičastog konjića. Nitko joj ne govori da je princeza.”

Odijelo čini čovjeka…od malih nogu…?

“Radi nje smo ispraznili svoje ormare. Sve čega smo se izdovoljili odnijeli smo joj u školu, jer smo dobre princeze.”

Djevojčica koja pripovijeda sebe smatra princezom, vrjednijom od svoje siromašne kolegice iz razreda.

Nažalost, vjerujem da ovakve osjećaje i popratno ponašanje, što uključuje isključivanje “manje vrijednih” iz igre i različite oblike emocionalnog zlostavljanja, “krase” brojnu djecu i mlade, ali i odrasle.

Zašto je to tako, kako takve stavove i ponašanja prevenirati? To je pitanje za psihologe i sociologe, o kojem bi duboko trebali promišljati svi roditelji i svi oni koji rade s djecom i mladima…

“Kad pišemo školsku zadaću o svojoj sobi, ona grize olovku i češka se po čelu. Ne može je izmisliti.”

Ovaj me dio čak nasmijao jer sam se odmah sjetila svoje sestre; dok smo svi još živjeli u jednom sobičku kod bake, ona je u školi dobila zadatak nacrtati svoju sobu… Nije ostavila prazan papir. Njena soba na crtežu bila je prekrasna. 😀

“U blizini živi djevojčica koja nema prijatelja.”

“Ako nešto kaže, svi prasnemo u smijeh. Ako nešto nacrta, svi gledamo u stranu. Ako nešto predloži, svi to prečujemo.”

“Ne pitamo je gdje je bila za praznike. Nije išla na more kao ti i ja.”

Tek kad je kasno…

Mjeseci prolaze, a razmatranja o djevojčici koja živi u blizini sve su tužnija…

U rujnu se nije vratila u školu. Njena je obitelj iščezla, a kuća u kojoj su živjeli bit će srušena.

Njen je iznenadni odlazak otvorio brojna pitanja. Sad svi hvale njene netom pronađene crteže. Sad se njena pojava romantizira.

“Na prvi je list nacrtala sebe kao princezu. Što ako je stvarno bila princeza, samo što to nismo znali? Možda se samo pravila da je obična djevojčica.”

Njen je iznenadni odlazak potaknuo preispitivanje malenih “princeza”. Grižnju savjesti i tugu.

“Mogle smo je koji put pozvati na rođendan. Bila je sasvim blizu.”

Odgoj kao alat za bolji svijet

Je li djevojčica iz ove priče bila izbjeglica? Je li bila druge rase? Je li bila teško bolesna? Ili je bila “samo” siromašna? Možemo samo nagađati, no nije ni važno jer je činjenica da je u svojoj okolini bila neprihvaćena, nevoljena i odbačena.

Steže mi se grlo od same pomisli da moje dijete jednog dana bude odbačeno u društvu…no još više od pomisli da on bude taj koji odbacuje druge.

Preda mnom je, kao i pred većinom vas, težak teret činjenja ovog svijeta boljim mjestom – odgajanjem dobrih ljudi.

U nama živi djevojčica

Jesmo li mi mogli drugačije?

Je li se s nama moglo drugačije?

A možemo li drugačije u budućnosti?

“Tu je živjela djevojčica. Takva kakve smo ti i ja.”

Ovo je slikovnica koju bi trebala imati svaka kućna biblioteka.

Odgoj empatične djece trebao bi biti imperativ u svakoj kući.

Preporuka do neba!

Mali leksikon

Naslov: U blizini živi djevojčica

Tekst: Ida Mlakar Črnič

Ilustracije: Peter Škerl

Prijevod: Krešimir Krnic

Nakladnik: Ibis grafika

Cijena: 90 kn

Preporučena dob: od otprilike 4 do beskraja…