Ne znam postoji li još uvijek obitelj s vrtićkom i/ili školskom djecom koja nije iskusila “čari” samoizolacije.
Višednevni boravak u zatvorenom prostoru, bez kontakta s vanjskim svijetom i uz intenzivan kontakt s članovima najuže obitelji – sve je to previše čak i kad su svi ukućani zdravi. 😀
Izolacija kao pogled u zrcalo
Gledajući zadnjih dana svog 4,5-godišnjeg sina, koji je s nama zapeo u četiri zida, još sam jednom osvijestila sve vrline i mane njegovog karaktera i ponašanja. 🙂 Kad se sve zbroji i oduzme, neskromno mogu mužu “dati 5” i reći mu: Dobro smo mi to zasad izveli!
Izolacijski dani mogu se gledati kao presjek svih naših roditeljskih odluka i navika u zadnjih nekoliko godina.
TV – spas ili klopka?
Više vremena provedenog u stanu ne znači više televizije. Jednom se dogodila iznimka i tada je crtiće gledao čak sat vremena, no svih ostalih dana gledao bi dva crtića u ukupnom trajanju od 20-25 minuta. Više od toga nije potrebno. Više od toga je nepotrebno.
Uobičajeno je i da nakon gledanja crtića bude razdražljiv. Povuče ga i želi još. Ipak, sve ostane na želji, a razdražljivost brzo prođe.
Mnoštvo igračaka stvara kaos
Protiv dosade se bori igračkama koje su mu na raspolaganju, a takvih nije puno. Redovita sam u cirkuliranju igračaka i raščišćavanju viškova te bih to preporučila svakom roditelju.
Trenutno mu interes najviše okupiraju različite društvene igre i puzzle.
Osim toga, redovito se snalazi i igrama koje sam smišlja, a takve su mi najdraže. 🙂
Nezaobilazne slikovnice
Samostalno “čitanje” slikovnica jedna je od njegovih omiljenih aktivnosti od najmanjih nogu, isto kao i naše zajedničko čitanje.
Priče za laku noć se ne propuštaju, a tijekom dana se na čitanje donose različiti naslovi.
Ne moram ni napominjati kako sam tek sretna kad vidim kako samoinicijativno “čita” mlađem braci. 🙂
Slikovnice su u zadnje vrijeme dobile i novu dimenziju jer ga je počelo zanimati čitanje malih slova.
Čitanje – puno više od knjiga!
Naravno, teško mu je bez nogometa i svih tjelesno orijentiranih vanjskih aktivnosti koje voli, no pri boravku u zatvorenom sve nas spašava njegova sposobnost “samozabavljanja” i koncentracije prilikom “tihe igre”.
A sve je to, vjerujem, plod poticanja čitanja od najranije dobi. Interes za knjigama za sobom je “povukao” i mir, koncentraciju, uživanje u kognitivnim izazovima.
Nije mi važno što već super čita i zna sricati, ali važno mi je što ga tome nikad nisam podučavala; sam razvija interese i vještine koje me oduševljavaju.
Čitajmo djeci, čitajmo s djecom. Ne treba nam globalna pandemija da osvijestimo benefite čitanja za razvoj osobnosti i za preživljavanje teških dana. 🙂
