Kulturom čitanja do lakšeg preživljavanja samoizolacije

Ne znam postoji li još uvijek obitelj s vrtićkom i/ili školskom djecom koja nije iskusila “čari” samoizolacije.

Višednevni boravak u zatvorenom prostoru, bez kontakta s vanjskim svijetom i uz intenzivan kontakt s članovima najuže obitelji – sve je to previše čak i kad su svi ukućani zdravi. 😀 

Izolacija kao pogled u zrcalo

Gledajući zadnjih dana svog 4,5-godišnjeg sina, koji je s nama zapeo u četiri zida, još sam jednom osvijestila sve vrline i mane njegovog karaktera i ponašanja. 🙂 Kad se sve zbroji i oduzme, neskromno mogu mužu “dati 5” i reći mu: Dobro smo mi to zasad izveli!

Izolacijski dani mogu se gledati kao presjek svih naših roditeljskih odluka i navika u zadnjih nekoliko godina.

TV – spas ili klopka?

Više vremena provedenog u stanu ne znači više televizije. Jednom se dogodila iznimka i tada je crtiće gledao čak sat vremena, no svih ostalih dana gledao bi dva crtića u ukupnom trajanju od 20-25 minuta. Više od toga nije potrebno. Više od toga je nepotrebno.

Uobičajeno je i da nakon gledanja crtića bude razdražljiv. Povuče ga i želi još. Ipak, sve ostane na želji, a razdražljivost brzo prođe.

Mnoštvo igračaka stvara kaos

Protiv dosade se bori igračkama koje su mu na raspolaganju, a takvih nije puno. Redovita sam u cirkuliranju igračaka i raščišćavanju viškova te bih to preporučila svakom roditelju.

Trenutno mu interes najviše okupiraju različite društvene igre i puzzle.

Osim toga, redovito se snalazi i igrama koje sam smišlja, a takve su mi najdraže. 🙂

Nezaobilazne slikovnice

Samostalno “čitanje” slikovnica jedna je od njegovih omiljenih aktivnosti od najmanjih nogu, isto kao i naše zajedničko čitanje.

Priče za laku noć se ne propuštaju, a tijekom dana se na čitanje donose različiti naslovi.

Ne moram ni napominjati kako sam tek sretna kad vidim kako samoinicijativno “čita” mlađem braci. 🙂

Slikovnice su u zadnje vrijeme dobile i novu dimenziju jer ga je počelo zanimati čitanje malih slova.

Čitanje – puno više od knjiga!

Naravno, teško mu je bez nogometa i svih tjelesno orijentiranih vanjskih aktivnosti koje voli, no pri boravku u zatvorenom sve nas spašava njegova sposobnost “samozabavljanja” i koncentracije prilikom “tihe igre”.

A sve je to, vjerujem, plod poticanja čitanja od najranije dobi. Interes za knjigama za sobom je “povukao” i mir, koncentraciju, uživanje u kognitivnim izazovima. 

Nije mi važno što već super čita i zna sricati, ali važno mi je što ga tome nikad nisam podučavala; sam razvija interese i vještine koje me oduševljavaju. 

Čitajmo djeci, čitajmo s djecom. Ne treba nam globalna pandemija da osvijestimo benefite čitanja za razvoj osobnosti i za preživljavanje teških dana. 🙂