Djedov otok

Slikovnice čiji je autor Benji Davies obuzimaju me strahopoštovanjem, tako da pomislim da bi mi bilo najbolje uopće ih ne komentirati, a kamoli pisati o istima, već se samo prepustiti uživanju.

Ipak, Djedov otok zaslužuje doći do što više domova i biti dijelom obiteljskih čitanja, baš kao što je postao dijelom naše svakodnevice, tako da će moj mali doprinos u tome biti – ne izostaviti ovo djelo sa svog bloga. 🙂

Pitaš se o čemu se radi u slikovnici čiju naslovnicu krase kovrčavi plavokosi dječak i djed odjeven kao za Zoom sastanak (gore tip-top sređen, a dolje u pidžami 🙂 ), koji se nalaze na mjestu nalik raju?

Pokušat ću ti u kratkim crtama prepričati…

Dječak Vid svratio je jednog dana do djedove kuće.

Iako ga još nije bio pronašao, djed mi se već svidio jer, baš poput mene, doma ima urbanu džunglu. 🙂

Vid je odjednom čuo djeda, koji mu je htio nešto pokazati na tavanu.

Dječak je bio začuđen jer nikad prije nije bio tamo gore. Djedov tavan izgledao mu je poput velike škrinje s blagom…

Uzbuđenje je bilo još veće kad mu je djed, oslanjajući se na svoj štap, otkrio velika metalna vrata i pozvao ga da ih otvori.

Odjednom su se našli na palubi broda…na moru krovova. 🙂

Započeli su plovidbu i otisnuli se na nemirno more, a nakon nekog su vremena ugledali kopno.

Stigli su na otok koji je prikazan onako kako mnogi ljudi zamišljaju rajske otoke. Djedu štap više nije bio potreban…

Pronašli su staru kolibu, prionuli na posao i pretvorili ju u prekrasnu kućicu.

Njih dvojica istraživali su otok i uživali u zajedničkom druženju, radeći stvari koje ih vesele.

Djed je u jednom trenutku kazao Vidu kako razmišlja o tome da ostane na otoku. Vid se pobojao da će djed, ako ostane, biti usamljen. 

“Ne… mislim da neću”, nasmiješi se djed.

Vid i djed su se pozdravili čvrstim zagrljajem. Ne vidimo plače li Vid, no osjećamo njegovu tugu…

Vid se brodom vratio kući…i putem sreo Olujnog kita? 🙂

Sutradan je opet svratio do djeda, no ovog puta ga nije pronašao.

Povirio je čak i na tavan, koji je bio mnogo pustiji no ran ranije.

Ni velikih metalnih vrata nije bilo ondje…

Vid je odjednom začuo kuckanje po prozoru, na kojem ga je čekalo posebno pismo…

Sa svojim 3-godišnjim sinom još nisam pričala o smrti te (srećom!) nisam ni trebala iskorištavati pun potencijal ove prekrasne priče bogate metaforama.

Objašnjavanje smrti bliske osobe svom djetetu je, vjerujem, zaista teško i osjetljivo. Nadam se da ovakvi slikoviti prikazi zaista mogu pomoći djeci u shvaćanju i prihvaćanju neizbježnih životnih događaja. 

Za kraj ti preporučujem da o Djedovu otoku pročitaš i iz pera vrsne prevoditeljice Ande Bukvić Pažin, koja je pisanom riječju uspjela izraziti sve što ja uspijevam samo primijetiti i osjetiti. 

Mali leksikon

Naslov: Djedov otok

Tekst: Benji Davies

Ilustracije: Benji Davies

Prijevod: Vanda Mikšić

Nakladnik: MeandarMedia

Cijena: 109 kn

Preporučena dob: od otprilike 3 do svih onih koji vjeruju u rajske otoke 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *