Uho

Ovih sam dana zanijemila. Osjećala sam suvišnim bilo što reći ili napisati. A postalo mi je previše i slušati…

Istinsko slušanje je velika stvar, stoga ću, da ne duljim, danas pridonijeti širenju glasa o Uhu.

Nije rijetkost da me naslovi u izdanju Ibis grafike ostave bez teksta; u njihovoj se ponudi mogu naći vrhunski naslovi europske dječje književnosti, tako neobični, drugačiji i moćni.

(Primjerice, nemoj propustiti slikovnicu U blizini živi djevojčica!)

Što je uho bez glave?

Kad sam shvatila da u ruci držim slikovnicu o uhu (o jednom uhu, odvojenom od svoje glave), ostala sam zapanjena…pa oduševljena.

Ovo je djelo estonske umjetnice Piret Raud, koju je inspiriralo odbačeno uho Vincenta van Gogha.

U Uhu ne znamo razlog iznenadnog gubitka glave 🙂 , no sigurno je da je uho ostalo samo i pogubljeno.

Kao nakon prekida emotivne veze, nije znalo kako ni kuda dalje. Koji je smisao svega? Kako uopće nastaviti sâmo?

“Uho je bilo zbunjeno. Nije znalo što je i kakvo je.

(…)

Bez glave – ja sam nitko i ništa’, plakalo je uho.”

Sjajne su mi ilustracije, na kojima je “između redaka” prikazano kako uho pokušava pronaći svoj identitet.

Uho napokon počinje biti primjećivano.

Najprije ga je jedna žaba zamolila da posluša njen pjev.

“Žaba je zapjevala i raspoloženje joj se popravilo,

a i uho je postalo veselije.”

Čuvši da uho umije dobro slušati, sljedećega dana ga je jedan slon zamolio da mu ispriča svoju tužnu životnu priču.

“Uho je u srcu osjetilo slonovu bol

i slon se odmah oraspoložio.”

Zec je, pak, pripovijedanjem želio skinuti težak teret s duše – mučilo ga je što je snjegoviću pojeo nos od mrkve. 🙂

“Uho je shvatilo zečevu nevolju i zecu je odmah bilo lakše oko srca.”

O uhovom umijeću slušanja pročulo se naširoko, tako da su njegovu pomoć potražile brojne životinje iz svih krajeva.

“I uho je slušalo i svima je bilo lakše. A samo uho bilo je zadovoljno što tako lako, slušajući, može mnogima pomoći.”

Moć slušanja je zaista iscjeljujuća.

Nekad je sve što trebaš uho (ili dva 🙂 ) s kojim ćeš podijeliti sve što te muči; ne trebaš čuti ni riječ savjeta ili ohrabrenja, već će ti od sâmog slušanja biti bolje.

Isto tako, nekad ne trebaš trošiti riječi, već samo otvoriti uši i srce te slušati prijatelja u nevolji.

S druge strane, treba znati reći “ne” i ne slušati svašta.

Iskusilo je to i naše uho, kojeg se dohvatila paučica Riina, iz svojih usta sipajući samo otrov.

Ogovarajući druge životinje, istovremeno je bila slatkorječiva prema uhu, kojem se nimalo nisu sviđale njene riječi.

Riina je neumorno plela oko uha svoju paučinu, a nemoćno uho je osjećalo bol i strah.

Kad bi samo glava bila tu’, mislilo je. ‘Ona bi znala ušutkati pauka!’

Moram priznati da se i moj Šime pošteno prepao opasne paučice! 🙂

Možda glave nije bilo, no u pomoć su mu priskočili novostečeni prijatelji: žaba je pojela paučicu, slon je uho oslobodio od paučine, a zeko ga je zagrlio i poljubio.

Sve je opet bilo u redu. I više od toga!

Uho više nije mislilo na glavu, već je bilo ispunjeno i sretno u svom novom društvu. 🙂

Uho je ‘must-have’! 😀

Neobična radnja i čudnovate ilustracije…

U svakom slučaju – priča za razmišljanje!

Imamo li mi nekog tko će uvijek spremno saslušati naše brige i grijehe, ali i sreću i pjesme?

S druge strane, jesmo li poput paučice koja svojim riječima samo širi neprovjerene informacije i ogovaranja?

Znamo li slušati i uživati u tome? 

Mali leksikon

Naslov: Uho

Tekst i ilustracije: Piret Raud

Prijevod: Boris Vidović

Nakladnik: Ibis grafika

Cijena: 100 kn

Preporučena dob: otprilike od 3 godine do svih koji vjeruju u moć slušanja 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *