Kad je Findus bio mali i izgubio se

Odavno volimo Pettsona i Findusa, no tek smo u nastavku “Kad je Findus bio mali i izgubio se” saznali kako je izgledao početak njihovog iznimnog prijateljstva.

U ovoj smo slikovnici otkrili i mnoge dotad nepoznate detalje sa seoskog gospodarstva na kojem žive.

Legende 🙂

Pettson i Findus neodoljiv su dvojac – pomalo čudan starčić koji živi (naizgled) samotnim životom i njegov vrckavi mačak.

Jesam li spomenula da taj mačak zna pričati? Baš kao i kokoši iz njihova dvorišta!

Sve smo to već znali iz Pettson&Findus slikovnica prilagođenih najmlađima (Upoznajmo Pettsona i Findusa, Gdje je Pettson?, Pettson i Findus: Auto s pedalama), kao i iz nekoliko naslova “za velike” koje smo posuđivali u knjižnici. Međutim, tek nam je nakon nekog vremena u ruke došla slikovnica “Kad je Findus bio mali i izgubio se”, u kojoj saznajemo o prvim danima njihova suživota.

Iako je prvenstveno namijenjena djeci od otprilike 4 do 8 godina, i roditelji mogu puno naučiti čitajući ovaj naslov. 🙂

Pričajmo malo o meni! 😀

Mislim da svi mališani dođu u fazu kad im je zanimljivo slušati o sebi; najtraženije priče za laku noć postanu one u kojima roditelji prepričavaju što je sve dijete tog dana radilo. Po mogućnosti – više puta!

O posebnim doživljajima da i ne govorim – tjednima se rado sluša ista priča!

I Findus je tako jedne večeri zamolio Pettsona da mu opet ispriča priču o tome kako je bio mali i izgubio se. Pettson mu ni ovog puta nije mogao odoljeti pa je priča potekla…

Uz mačića nema usamljenosti!

Prije “doba Findusa”, Pettson je bio usamljen i sve tužniji starčić.

Srećom, njegova susjeda Beda, jedna od rijetkih s kojima je bio u kontaktu, primijetila je kako se osjeća te mu je (nakon predlaganja da si nađe ženu kako bi ga malo oraspoložila 😀 ) predložila da barem nabavi mačku.

Štoviše, za nekoliko je dana opet navratila do Pettsona i donijela mu slatkog mačića, koji je na prvi pogled osvojio starčićevo srce.

“Sada su Pettsoni dani postali mnogo veseliji. Kuća više nije bila prazna.”

Mačič ko dječačić – nije imao mira, a Pettson ko friška mama – “Nikada nije pio toliko kave kao tada.” 😀

Pričam ti, pričaj mi…

Pettson je napokon imao društvo i razlog za veselje.

Pričao je Findusu kao da ga sve razumije.

“I pričao je kao nikada prije u životu. (…) Samo mu je bilo žao što i Findus ne može nešto reći, jer je samo preo i mijaukao. Ako se s mačićem bude puno razgovaralo, mislio je Pettson, jednoga će dana možda naprosto progovoriti.”

I upravo se to dogodilo – jednog je dana Findus propričao, a činilo se da se Pettson tome i nije previše iznenadio! 🙂

Njegovoj radosti nije bilo kraja. Findus je unio toliko veselja u njegov život.

“Otišla su jutra u kojima je starčić samo htio navući prekrivač preko glave i nekamo nestati. Od same pomisli na samoću toliko bi se rastužio da je ubrzo posve prestao razmišljati o tome.”

Sumnjiva tišina

Jednog je jutra Pettsona probudila tišina. Svi roditelji male djece znaju da tišina nikako nije dobar znak! 😀

Sve je pretražio, no nigdje nije mogao pronaći mačića…

Zanimljivo je što ovdje kreću “usporedne” priče – pisac nam prepričava što se istovremeno događalo s Pettsonom i Findusom, koji su, dakle, bili razdvojeni.

Ovaj način prepričavanja odličan je za kognitivni razvoj djece, sigurno bi rekli stručnjaci! 😀

Gdje li je Findus?

Vratimo se mi na izgubljenog mačića…

Dakle, Findus se ranije bio probudio i odlučio je malo pretraživati kuću.

Uvukao se u neku rupu i dospio u mračne hodnike u kojima su živjeli miševi i mukle – “svakojaka sićušna stvorenja” koja ljudi ne mogu vidjeti.

Provlačeći se kroz podzemne tunele u koje je dospio, na kraju se našao u dijelu dvorišta u kojem dotad nije bio.

Najednom ugleda ogromnu zvijer kako juri ravno prema njemu!

Brže-bolje se sakrio u stari drveni sanduk.

Je li ovo kraj?!

Plačući, kroz pukotinu sanduka je promatrao strašno stvorenje koje se približavalo.

“Sigurno traži mačiće koje bi mogla pojesti”, pomislio je Findus.

Čuvši kako ga Pettson glasno traži, znao je da nije daleko od kuće, no bojao ga se dozivati da ga zvijer ne bi otkrila.

Srećom, u sanduku su mu se pridružile dvije brbljave mukle, koje su mu odlučile pokušati pomoći.

Ponovni susret

Mukle su ostavile Pettsonu kreativne tragove koji su ga uspješno odveli do skrivenog Findusa. 😀

“Pettson ga podigne, a mačak se privije uz njega.

Oh, Pettsone – mijaukne. – Spasio si me od one strašne zvijeri. Odnesi me kući! Ne želim više biti ovdje. Ovdje je opasno.

Slijedi životna lekcija za roditelje 🙂

Pettson je pojasnio Findusu da je ona “strašna zvijer” zapravo jazavac, životinja koja ne jede mačke, te da u dvorištu nije opasno.

Smirio ga je i rekao da će biti uz njega.

“Čak je i bolje da naučiš gdje se nalazi koja pukotina, tako ćeš se znati sakriti kada doluta lisica ili neki ljutiti pas. Hajde trčkaraj malo uokolo, a ja ću sjesti i pričekati te.”

Isprva neodlučan, Findus se ohrabrio i, pod budim i brižnim Pettsonovim okom, počeo istraživati dvorište.

Sve je pronjuškao, a zatim su zajedno otišli doručkovati.

Ova zanimljiva pričica još je jednom ugrijala Findusovo i Pettsonovo srce, a sigurno će oduševiti i vas i vaše mališane – osim zanimljivih zgoda, sve su stranice pune detalja koji će vam iz čitanja u čitanje privlačiti pažnju! 🙂

Pettson i Findus naša su velika ljubav, stoga ćemo i ostale priče o njima predstaviti na ovom blogu…kad-tad! 🙂

P.S. Ako već niste, pridružite se “Djeco, laku noć!” čitalačkim avanturama i na Instagramu i Facebooku! 🙂

Mali leksikon

Naslov: Kad je Findus bio mali i izgubio se

Tekst i ilustracije: Sven Nordqvist

Prijevod: Zrinka Gugić

Nakladnik: Planet Zoe

Cijena: 99 kn

Preporučena dob: otprilike od 4 do 8 godina