Mala Mara i veliko stablo

U svojoj sobi skrivam hrpicu slikovnica kupljenih na super popustima, za koje čekam pravo vrijeme da ih pokažem Šimi; među njima je donedavno stajala i “Mala Mara i veliko stablo”.

Izvadila sam taj naslov čim sam shvatila da je ista autorica napisala i “Moja baka ne zna tko sam”, slikovnicu kojom smo se nedavno oduševili.

Moram priznati da nisam ostala razočarana. Dapače!

Što je najvažnije, svidjela se i Šimi, tako da ju u zadnje vrijeme često čitamo, stoga je vrijeme da i tebi napišem nešto više o ovoj ljepotici. 🙂

Što me posebno oduševilo?

Prvo što mi se svidjelo je ilustracija kojom se mali čitatelji, još i prije nego radnja počne, pozivaju da na svakoj stranici pronađu slatkog Marinog psića.

Sljedeća stvar koja mi se dopala je font – neke su riječi istaknute veličinom, debljinom, razigranošću!

I ilustratorica je obavila izvrstan posao – sve su mi slike baš zanimljive i posebne.

A tekst?

Sudeći po tekstu, rekla bih da je autorica definitivno mama ili barem netko tko često i rado boravi s djecom jer mi se čini da izvrsno zna kako djeca razmišljaju, pričaju i djeluju. 🙂

Malo sam se razvezala, no ne brini, sad ću ti otkriti nešto više o samoj radnji. 🙂

Tko je mala Mara?

Mara je djevojčica koja se zapravo zove Martina.

Ona vrlo dobro zna što voli, a što ne.

Svjesna je svega što zna i može, a ono što još ne može – pokušava.

“Mara još nije naučila zviždati, nije znala šaptati i nije mogla dugo stajati na jednoj nozi. Ili mirno stajati uopće.”

Neobičan talent

Njen poseban talent bio je – penjanje na stabla!

I dok mnogim mamama nije uopće drago da im se djeca penju po stablima pa zabranjuju takve aktivnosti, Marina je mama bila protiv penjanja na samo jedno stablo – veliko stablo na livadi.

“Mama je rekla da je cesta oko livade PREopasna jer auti voze PREbrzo. Da je stablo PREvisoko. Da je Mara još PREmalena i da ne smije tamo ići sama.”

Lošim danom do nepromišljenih odluka…

Na mamin zahtjev, Mara joj je obećala da se neće niti pokušavati popeti na to stablo.

Međutim… 🙂

Mara je jednog utorka imala vrlo loš dan u školi. Toliko loš da joj se uopće nije dalo ići kući jer nije htjela razgovarati o svemu što joj se dogodilo.

Naime, znala je da će mama primijetiti da se nešto zbilo i da će htjeti razgovarati o tome.

“…jer mama uvijek nekako zna kada Mara ustvari nije dobro.”

Ovo mi je tako prekrasno. Mama zaista uvijek zna. 🙂

I tako se Mara, pritisnuta stotinama misli, odučila okolnim putem vraćati kući…i odjednom je ugledala the stablo. 🙂 Koje li slučajnosti! 😉

Stablo je izgledalo vrlo primamljivo i Mara je počela razmišljati o penjanju…

“Ne brini, Duško, mama neće znati. Samo ću se malo popeti”, rekla je svom psu.

Kratkotrajno zadovoljstvo

I tako se Mara počela penjati. Odlično joj je išlo!

“Svakim je metrom bila sve manje ljuta. Zaboravljala je što ju je mučilo. Svi su problemi ostali na zemlji.”

Ne čudi me što se osjećala bolje – tjelesna aktivnost i meni pomaže kad me nešto muči, makar to bilo pranje suđa. 😀

Uspjela se popeti sve do vrha, odakle su se pružali zapanjujući prizori.

Bila je oduševljena i pomislila kako jedva čeka svima ispričati o prekrasnom pogledu s visine.

Međutim, savjest joj je pokucala na vrata…

“Odjednom je stisne u želucu. Nitko ne smije znati gdje je bila! Napravila je upravo ono što joj je mama zabranila i što je obećala da neće.”

Oduševljenje joj je u trenu splasnulo i više nije uživala.

Suočavanje

Mara se ušuljala u kuću, no mama ju je čula i rekla joj da ju čekaju ručak i čokoladni sladoled.

To je Maru slomilo, a ja ti ne mogu opisati svoje oduševljenje ovim dijelom slikovnice – kad djevojčica osjeti svu težinu toga što je na neki način prevarila i iznevjerila osobu koja bi njoj sve dala…i kad joj prizna što je učinila…i ispriča se.

Štoviše, Mara je predložila i kaznu koju će odraditi – toliko se osjećala krivom.

Zaista pohvalno za jedno dijete što je svjesno svoje greške i što je spremno preuzeti odgovornost i snositi posljedice za svoje postupke!

Više od ovog dijela oduševio me samo sljedeći – mamina reakcija na Marino priznanje. Mama je roditelj na kojeg se svi možemo ugledati. Barem sudeći prema njenoj reakciji na ovu situaciju.

Rekla je kćerkici da je ljuta i objasnila joj zašto joj je bila zabranjivala penjanje na veliko stablo.

“Vjerovala sam ti, a ti me nisi poslušala. Napravila si nešto jako, jako opasno.”

Međutim, mama je Mari rekla da je ipak i ponosna na nju:

“Bila si hrabra i iskreno si priznala što si napravila, a znala si da ću se ljutiti. Samo veliki ljudi priznaju pogrešku.”

Iako su uslijedili zagrljaji, Mara nije izbjegla kazni. I to mi je prekrasno. 🙂

Mara je sad sigurno svjesna da je voljena i kad pogriješi, ali i da mora odgovarati za svoje postupke.

Na samom kraju me oduševilo, a Maru još i više, što je mama predložila da tu večer prije spavanja zajedno prošetaju do velikoga stabla.

“Pokazat ćeš mi kako se popeti. Oduvijek me zanimao pogled s vrha.”

Ovu prekrasnu slikovnicu, u kojoj su majčina ljubav i prihvaćanje odgovornosti tako zanimljivo prikazani, trebao bi pročitati svaki roditelj! A i djeca će biti oduševljena! 

P.S. Ostale #djecolakunoc preporuke slikovnica potraži ovdje, a ako još nisi, svakako nam se pridruži na Instagramu i u Facebook grupi! 🙂

Mali leksikon

Naslov: Mala Mara i veliko stablo

Tekst: Iva Bezinović-Haydon

Ilustracije: Lara Žigić

Nakladnik: Turistička naklada

Cijena: 74,90 kn

Preporučena dob: otprilike od 4 do 9 godina