Brojne slikovnice su zapravo umjetnička djela. I ilustracijom i tekstom. A brojne nisu.

Čini mi se da je pogotovo teško naći kvalitetnu slikovnicu namijenjenu baš najmlađima.

Male bebe, niski kriteriji

Naravno, naše bebe to ne dira, njima je najvažnije da ih mogu podignuti, bacati, grickati, učiti listati…

I nama je to važno, ali dosade nam prije nego bebama ako je očito da su stvorene isključivo za konzumerističku svrhu.

Ne znam kako je kod tebe, ali mene živciraju glupe pjesmice nategnutih rima, koje me podsjete na moje radove koje sam pisala kao 10-godišnjakinja. Čisto vrijeđanje inteligencije! 😀 

Kao da se ne vrijedi potruditi jer su krajnji korisnici djeca koja “još ništa ne razumiju”.

Svašta se naziva slikovnicama…

Otići ću tako daleko pa ću reći i da su pritom neke slikovnice uvreda za autore, lektore, prevoditelje i ilustratore.

To se najbolje može vidjeti na ukoričenim “obradama crtića”. Ajme.

S druge strane, i slikovnice na kojima su radili vrhunski stručnjaci nekad iz tiska izađu s gramatičkim greškama ili, pak, s vokabularom akademika. 

Koga slikovnice trebaju privući?

Slikovnice koje ja kupujem svom djetetu moraju ponajprije privući mene jer sam ja ta koja će mu ih svakog dana čitati.

Ako privuku mene, vjerojatno su takve da će zadržati njegovu pažnju. I pažnju njegovog tate, isti je to nivo. 😀

Ipak, neizbježno je i da na poklon dobije neke nekvalitetne slikovnice, ali s obzirom na to da su dobivene od dragih ljudi koji znaju da svi volimo čitati, prigrlimo ih kao da su samo za nas stvarane. 

Kakve slikovnice smatram kvalitetnima?

Sad ću ipak prijeći na pozitivnu stranu, odnosno osvrnuti se na kvalitetne slikovnice, i to za najmlađe.

S tobom ću podijeliti razmišljanja temeljena na iskustvu koje imam sa svojim djetetom, trenutno 2,5-godišnjakom koji obožava slikovnice. 

Prva godina dana djetetovog života je puna različitosti u svakom smislu, tako da mi nekakve kategorije “za djecu od 0-3 godine” nemaju puno smisla. Radije ću prvu godinu odmah podijeliti na 3 kategorije.

Prvih šest mjeseci

U prvih otprilike pola godine, bebi čitaj – bilo što!

Osim, primjerice, pjesmica i brojalica, možeš joj čitati i novine, časopise, svoje knjige, ali samo neka ti sluša glas i vidi proces okretanja stranica.

Pošto su bebama u ovoj dobi slikovnice zapravo igračke, koje će istraživati svim osjetilima, najbolje da to budu neke tekstilne slikovnice, koje mogu šuškati i sl. 

Kad beba počne sjediti…

U iduće dvije faze, koje je teško točno odrediti, ali otprilike recimo od 6.-10. mjeseca i od 10.-12. mjeseca (ono što dijete nauči u prvoj od tih faza vjerojatno će nastaviti i u drugoj fazi, samo što će tada imati i neke druge interese i sposobnosti), dijete kroz igru samostalno lista i proučava slikovnice te ga počinje zanimati proces u kojem mu roditelj “čita”.

Za ove faze kod nas su se najzanimljivijima pokazale slikovnice s fotografijama.

U sklopu kampanje “Čitaj mi” dobio je slikovnicu s fotografijama koje prikazuju različite emocije kod stvarnih beba.

Ta slikovnica je bila apsolutni hit i proveo je sate promatrajući je. Posebna bi zabava bila kad bih ja glumila emocije tih beba dok smo zajedno čitali. 

U svakom slučaju, neka slikovnice budu manjih formata i tvrdih listova, tako da lako mogu baratati njima. 

Slikovnica s fotografijama životinja bila je apsolutni hit duže vrijeme, a dobio ju je otprilike sa 10 mjeseci. Svakog dana bi uz nju naučio nešto novo, pronalazio nove životinje i sl. 

Čarolija počinje…

S otprilike 1,5-2 godine bebe već postaju “ozbiljni” čitatelji, kojima nije važan samo oblik i tekstura slikovnice.

Sebi dostojnima počinju prihvaćati i crteže životinja, a ne samo fotografije drugih beba. 😀

Tada počinje istinsko i dublje uživanje u čitanju, u svijetu mašte u koji ih uvode slikovnice i u porukama koje kvalitetne priče prenose.

Priča za laku noć postaje neizostavan ritual.

Čarolija čitanja od najranijih dana već ubire svoje plodove, a najljepše tek slijedi. 🙂