Čim završe topli ljetni dani, mnogi jedva čekaju božićno vrijeme.

Jesen im je nužno zlo.

Tako se nekako osjeća i Antun iz Patkograda, koji je s nestrpljenjem iščekivao zimu.

“Izraz njegova lica nije bio pretjerano veseo. Razumljivo, čemu se veseliti kad vani bez prestanka sipi sitna kišica, a nebo su prekrili sivi oblaci.”

Jedino zadovoljstvo u ovim jesenjim danima pričinjalo bi mu maštanje o Kržuljici, patkici iz susjedstva.

I tako, dan po dan, ipak su došla bolja vremena – stigla je zima.

Hladne zime bile su uzbudljivo doba u Patkogradu, ponajviše zbog društvenog života, koji bi procvao čim bi se rijeka zaledila.

Antun je ove godine bio prvi na zaleđenoj rijeci; nije imao nove klizaljke, no nije dozvolio da ga to omete u uživanju.

“Jako se želio pokazati pred susjedom Kržuljicom, zato se namjerno vrtio kližući što bliže njezinoj kući. Samo što ta Kržuljica obično za njega nije pokazivala nikakvo zanimanje. Osim toga, treba priznati da Antun uistinu nije bio baš najbolji klizač u Patkogradu.”

Nakon što je Antun probio led (srećom, samo metaforično!), i ostale su se patke oduševljeno počele pojavljivati na klizalištu. Sezona je bila otvorena!

“Dakle, nije potrajalo dugo i uskoro su svi ostavili svoje poslove, pa se na zaleđenoj rijeci ubrzo okupio gotovo čitav Patkograd.”

Različitog podrijetla i boja, različitih vještina i interesa, svim je patkama klizanje predstavljalo nezaobilazan užitak.

“Samo Kržuljičina djeda ove godine tu nije bilo. On je još početkom jeseni odletio na svoje posljednje putovanje u daleku i tajanstvenu zemlju koja je negdje jako visoko iznad oblaka i gdje je vječito toplo, kao ljeti.

Kad se spremao odletjeti, ostavio je svoje klizaljke Kuljici i rekao: ‘Pokloni ih Drhturavom Vitezu.’

Samo nitko nije shvatio što je on time želio reći.”

Na led je posljednji stigao Crni Ljepotan, patak kojem je bilo vrlo stalo do svog izgleda i dojma koji ostavlja na ostale.

Došao je u elegantnom kaputu i naoštrenih klizaljki, naumivši izvoditi složene okrete zbog kojih će mu se svi diviti.

To mu je prilično dobro išlo za rukom, odnosno za nogama i krilcima; patke su, uključujući Kržuljicu, bile oduševljene.

“Zadržavši dah, a neke i širom otvorenih kljunova, nepomočno su promatrale kako Ljepotan izvodi najzamršenije figure i okrete.”

Pokušavši oponašati njegove pokrete, Antun se izvrnuo koliko je dug i širok…no to nitko nije ni primijetio – toliko su svi bili obuzeti Ljepotanovom pojavom.

Svi su ostali šokirani kad je Crni Ljepotan, nakon takvog jednog nevjerojatnog plesnog poteza, doslovno klizaljkama probio led i nestao pod ledom!

Uslijedila je reakcija tipična za takve situacije: mnoštvo promatra nesreću, a nitko ništa ne poduzima…

Srećom, Antun je bio priseban i junački pohitao u pomoć svom suparniku.

“Jurnuo je bliže, progurao se kroz jato pataka, odbacio s nogu ostatke svojih klizaljki, koje su se ionako jedva držale, i bacio se u ledenu vodu.”

Uspio ga je spasiti.

Crni Ljepotan se, posramljen, brzo uputio kući.

Antun je, pak, još uvijek bio u šoku.

“On je stajao drhteći čitavim tijelom i nije mogao prozboriti ni slovca. A njegova se odjeća istog trena zaledila i zablistala poput oklopa.”

Patke su shvatile – on je Drhturavi Vitez o kojem je Kržuljičin djed pričao!

Srećom, shvatila je to i sama Kržuljica.

Otvorenih očiju i srca, brzo ga je odvukla svojoj kući kako bi ga ugrijala.

Hihihi 🙂

Osim što mu je poklonila djedove klizaljke, predložila mu je zajedničko klizanje u narednim danima.

Dani su se produžili u sve nadolazeće zime – Kržuljica i Antun postali su prekrasan par, i to ne samo plesni! 🙂

Iz Litve s ljubavlju

Kęstutis Kasparavičius priznati je litavski pisac i ilustrator za djecu te veliki promotor svoje zemlje u svijetu.

Zahvaljujući nakladničkoj kući Ibis grafika, i djeca s hrvatskog govornog područja mogu uživati u njegovim umjetničkim djelima.

Duboka zimska slikovnica

“Drhturavi vitez” prekrasna je priča o (ne)običnim likovima – šepurenje po riječnom klizalištu Patkograda podsjeća me na subotnje šetnje splitskom rivom. 🙂

Ova je slikovnica izvrstan polazišni alat za razgovor o predrasudama, oholosti i istinskom junaštvu.

Poetski opis svakodnevice i uzbuđenja u pačjem životu oduševio je mene, koja sam dosad navikla na zabavne rime i jednostavne rečenice u slikovnicama. 🙂

Moj mali čitatelj, pak, uživa u traženju pojedinih (detaljno opisanih) pataka na ilustracijama. Naravno, ipak mu najveće oduševljenje izazivaju Ljepotanov pad i Antunovo junaštvo. 🙂

Ovu prekrasnu zimsku slikovnicu od srca vam preporučujem!

Mali leksikon

Naslov: Drhturavi Vitez

Tekst: Kęstutis Kasparavičius

Ilustracije: Kęstutis Kasparavičius

Prijevod: Mirjana Bračko

Nakladnik: Ibis grafika

Cijena: 100 kn

Preporučena dob: od otprilike 4 do svih dovoljno velikih za spašavanje suparnika 🙂