Naslov kojem sam dala čast biti prvom preporukom na ovoj stranici jedan je od nastavaka serijala slikovnica “Pip i Popi”, autora i ilustratora Axela Schefflera.

Ovaj odabir nipošto nije slučajan. 

Pip i Popi su ljubav…

Iako me svaka slikovnica iz ovog serijala oduševila na svoj način, danas ću pisati o Velikom balonu jer mi se čini najprigodnijom za izvlačenje pouka i metafora u ožujku 2020. 🙂

Isto tako, sin me prije nekoliko dana pitao kad će se Pip i Popi doći igrati kod njega.

Nemoj se brinuti za njegovu inteligenciju, radije ovu izjavu shvati kao definitivnu preporuku 2,5-godišnjaka, koji je svaki od ovih naslova čitao po 100 puta. 😀

Nema šanse da mu dosade!

Kako ti biraš slikovnice?

Ne znam želiš li da ti u preporuci slikovnice prepričam sadržaj iste?

Je li sadržaj ono što te privuče ili, pak, odvuče od nekog naslova?

Da ti pružim zanimljiv ‘trailer‘ nakon kojeg ćeš učiniti sve da dođeš do određene slikovnice? 

Čekaj malo, o čemu ja ovdje govorim, zar slikovnice nisu namijenjene djeci? 😀 Tko bi uopće učinio sve da dođe do neke slikovnice? 😀 

Ima i takvih! 💁

Čudnovate muke jedne mame

Ne znam kakav je tvoj ukus, ali meni su “Pip i Popi” slikovnice prekrasno ilustrirane.

S obzirom na to da je ilustrator napisao i tekst, kod ovih sam naslova mirna i po pitanju “Je li autor baš ovako to zamislio dok je smišljao priču?” (da, i takvim se pitanjima znam zamarati 😀 )

Šarene i vesele, kakvo bi trebalo biti i svačije djetinjstvo. Dječje. 

O Velikom balonu

Pip je dobio prekrasan balon.

Njegov izraz lica dok gleda balon podsjeća me na moje oduševljenje kad bih u djetinjstvu dobila šareni helij balon na “derneku” sv. Duje. 🙂 A zna se da se sv. Duje ne slavi svakog dana.

Iako nije uvijek tako, Popi se ovog puta istinski razveselila sreći svog prijatelja.

Nažalost, kako to u dječjoj igri često biva, balon je odletio u nepovrat.

Ne sjećam se više jesam li ga ja namjerno ispustila iz ruku jer su mi odrasli stalno ponavljali da pazim da to ne učinim, ali i moj balon sa sv. Duje sutradan je poletio visoko, visoko. 

Plakala sam, plakala i plakala, baš poput Pipa.

Čaroliju tog balona pamtim po tome što je moj stric pošao u potragu i donio ga za nekoliko dana pomalo izdušenog od granja stabala.

Detalja koji su se zbili u međuvremenu se ne sjećam. 🙂

Popi je bila praktičnija pa je Pipovu sreću vratila na bezbolniji način: zaigrali su se puhanjem mjehurića.

Kad ti život pukne veliki balon, puši male mjehuriće.

Potrudi se i na kraju ćeš sigurno uskliknuti:

“Hura!”