Ima li smisla čitati djeci od najranijih dana?

Vjerujem da neki čitanje bebama smatraju pretjerivanjem. Preranim forsiranjem da se našoj djeci svidi ono u čemu sami uživamo. Ostvarivanjem naših neostvarenih snova preko djece. Nastavi niz! 😀

Dobrobiti čitanja

Međutim, sve mi koje volimo čitati zasigurno smo negdje pročitale i činjenice iz znanstvenih istraživanja, koje govore da rano čitanje djeci pozitivno utječe na njihovu povezanost s roditeljima, ali i psihomotorički razvoj, pamćenje i koncentraciju…

Tu su i razvijanje empatije i vlastitog mišljenja, kao i brojne druge pozitivne stavke o kojima više možeš pročitati iz različitih izvora.

Dakle, i znanost je na našoj strani. 🙂

Izazovi stvaranju navike čitanja

Ipak, sve navedeno ostaje samo “priča” dok se s dobrobitima čitanja bebama i same ne susretnemo u svojim domovima. 

Prva godina majčinstva obično je posebno “turbulentna”, prožeta osjećajima i mislima s kojima se prvi put susrećemo.

Često nam je potrebno “deset minuta mira”, u kojima na trenutak želimo ne razmišljati ni o čemu, već samo zuriti u prazno/piti kavu/scrollati Instagram. Znaš i sama.

U takvom stanju lako pribjegnemo metodama koje smo “hejtale” prije nego smo i same postale majke. Dopustimo djetetu da se smiri/ostane mirno uz slike i zvukove crtića na TV-u ili You Tube pjesmice na tabletu…

To nam u tom trenu pomaže i itekako je smisleno, zbog čega se navedena metoda produži “samo dok skuhamo ručak” ili “samo dok odgovorimo na sve mailove”, što se lako pretvori u dječje gledanje ekrana u trajanju od sat-dva-tri gotovo svakog dana.

Lak pad u ovisnost…

Takva rješenja vrlo lako znaju dovesti do “ovisnosti”, što od strane djece, što od strane majki.

Djeca će se naviknuti na uživanje u prepodražavajućim scenama te će se nakon nekog vremena samo kroz plač odvajati od tog izvora svoje zabave i mira…

To je samo jedna sličica o negativnim posljedicama pretjeranog izlaganja djece ekranima.

Ako se pitaš zašto pišem o ekranima u temi u slikovnicama, jednostavno je – uvijek naglašavam da nije važno samo što radimo, nego i ono što ne radimo.

Dijete će zasigurno biti usredotočenije na slikovnicu ako mu ista nije usputna zabava dok počne crtić. 🙂

Čitanje kao igra, knjige kao igračke

Ipak, da se vratim bebama i slikovnicama.

Moje je iskustvo izlaganja bebe slikovnicama – pozitivno. Čitala sam svom sinu od najranijih dana. Ne znam što se sve u njegovoj glavi događalo za to vrijeme, no primijetila sam da je s vremenom “shvatio” proces listanja stranica.

I sam je, čim je samostalno počeo sjediti, znao da svoje male slikovnice može otvarati i listati. Veselio se bojama i oblicima koje je nalazio unutar korica.

Naravno, malo bi ih i grickao u procesu (a kad se podignuo na noge, svoj stav o mom književnom ukusu iskazivao je bacanjem istih deset povijesnih romana Philippe Gregory iz biblioteke svakog dana).

Trudila sam se čitati mu, odnosno barem listati slikovnice s njim, svakog dana.

Kroz igru do ljubavi

Što je više rastao, više je uživao u našem zajedničkom otkrivanju zanimljivosti iz različitih naslova.

Sve je više razumio, sve je više pokazivao određene likove.

Sve mi je više donosio slikovnice i tražio me da mu čitam.

Sve se više sam igrao sa slikovnicama, bivajući tako ozbiljan za vrijeme čitanja, sve dok ne bi ugledao neku životinjicu koja bi ga od srca nasmijala. 🙂

Već gotovo tri godine gotovo svaki dan zajedno čitamo. Barem prije spavanja – za laku noć.

On svakog dana samostalno “čita”. Samoinicijativno.

Rekla bih da mu je čitanje među najdražim aktivnostima. Nenametnuta, a svakodnevna vrsta zabave. Opipljivo je koliko uživa u čitanju.

Ima li smisla?

Ne znam točno i stručno navesti u čemu mu je sve čitanje dosad pomoglo (u govoru nije, progovorio je sa 2,5 godine) i kakve mu je sposobnosti razvilo. 

Primjećujem da je općenito koncentriran, usredotočen na čitanje slikovnica od početka do kraja (i kad sam “čita” i kad mu ja čitam), TV mu je sporedna stvar (“Mama, pala je noć, mogu li gledat Mat i Pat? … Mama, završija je Mat i Pat, ugasi televiziju”)… 

Ipak, vjerujem da ću “statistističku točnost” znanstvenih istraživanja vrlo lako moći procijeniti za koju godinu.

Dotad nastavljamo čitati (i gledati crtiće do pola sata dnevno)! 🙂

Isto preporučujem i tebi. Ne slušaj druge, osim ako ti drugi savjetuju da svojoj bebi čitaš odmalena. 🙂 Uživaj u čitanju i u svojoj bebi! 🙂

1 comment

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *